Nekada
Kad sam bio mlađi išao sam na utakmice koje se i danas zovu „večiti derbi“, bio je to praznik za mene pa me nije razočarao ni nerešen rezultat bez golova tog maja 1984.godine. Bio sam u vojsci u Zemunu a te nedelje izlaz u grad dobili su samo oni koji su pokazali da imaju kartu za utakmicu. Radio Studio B ceo dan je emitovao program vezan za derbi a ja sam bio na tribini na kojoj se stajalo, stadion je bio pun, utakmica kao i uvek puna uzbuđenja, šansi, dobrih poteza…ali bez golova. U istoriji derbija tek treća, posle onih iz 1980. I 1983. Nisam bio razočaran, naprotiv u kasarnu sam se vratio pun utisaka i zadovoljan. Tih godina, i godinama pre toga, na derbi sam išao bez straha da će me neko na putu do stadiona popreko pogledati, a kamoli napasti zbog boje šala. Na tribinama to je bilo nezamislivo, vika, psovke – to da.
Ne tako davno
Devedesetih ništa nije bilo kao do tad, pa ni derbi. Ipak uspevao je godinama da sačuva veličinu, harizmu, posebnost. Bilo je dobrih, odličnih igrača, derbi je pokušavao da bude iznad realnosti ali to nije bilo lako pa je sivilo prevagnulo. Sve manje je bilo važno ono što se dešava na terenu a u prvi plan izbile su tuče, neredi, baklje, huliganstvo…. Dvehiljadite nisu donele ništa novo, politika je bila uvučena u sve pa i fudbal, nebitno ko je na vlasti. Bilo je naravno i svetlih trenutaka, bilo je odličnih utakmica, atmosfera za pamaćenje, velikih igrača, velikih trenera…ali ukupan utisak bio je daleko od onoga što bi želeli.
Danas
Eee danas…. nekada sam uživao da dan posle derbija sa mojim prijateljima, poznanicima iz drugog tabora razmenjujem šale, da razmenjujemo poruke na Viberu, da začikujemo jedni druge. Posle ovog derbija ništa od toga, gledao sam ga skoro bez emocija a tako je bilo i kada se završio. Kao da su svi zaćutali. Ni do šale nam nije. Iracionalna tuča pre utakmice na ulicama Beograda, bakljada na obe tribine i prekidi utakimice, prenemaganje na terenu uz malo drčnosti, pokušaji, pokušaji, pokušaji da se napravi akcija, šansa….. Jedina svetla tačka kraj utakmice i sportski pozdravi trenera i igrača – malo je to. Ne malo nego ništa. Ako je ovo vrh srpskog klupskog fudbala treba se zapittati gde smo, ne samo večiti nego i ostali klubovi, a najviše dobro plaćeni činovnici u FSS.
Vlada S.
01.03.2020.
0 коментара